Dragi Budišani, dragi prijatelji,
Da, niste već duže vremena mogli pogledati ove nase stranice. Na žalost netko je ušao u njih i djelomično ih uništil. Jako mi je drago da sam uz veliku pomoć jednom mog dobrog župljanina uspio napraviti nove stranice – s novim izgledom – na koje se sad najprije morate navici. Ali kako možete vidjeti, slike su sad nesto i bolje. Ova plava bolja je boja onog predivnog, vedrog neba iznad naše rodne grude.
I upravo tamo gdje je čovjek rođen, gdje je proveo najljepše i bezbrižnije dane i godine svog života – svoje djetinjstvo i svoju mladost – tamo se i najsretnijim osjeća.
Na žalost, svi smo mi s vremenom napustili tu našu rodnu grudu: neki dragovoljno a drugi prisilno. Obišao sam mnoge zemlje, vidio dosta toga po svijetu, ali je ostalo samo jedno mjesto koje sam svugdje po svijetu i u srcu nosio i stalno naglašavao i tražio da se pravilno napiše: Budišnja Ravan. Upravo na toj našoj i vašoj Budišnjoj Ravni htio sam proslaviti 25-godišnjicu mog misništva.
Strašno se radujem da su mnogi od nas našli vremena za sudjelovanje na tom slavlju. Bio je to nezaboravan susret. Kod mnogih od nas javila se želja jednogodišnjeg susreta na toj našoj rodnoj grudi. Iznenadio me i prošlogodišnji sastanak. Gotovo iz svake kuće je netko dosao. Nakon svete mise na groblju u Orlištu, blagoslova spomen ploče za palog borca Cmiljka Jukića i svete mise na budišanskom groblju slijedio je objed u Dolu.
Mnogi od vas žele putem slika osvježiti svoja sjećanja na naše krajeve a i pojedine susrete. Želja za kontaktom – možda pokoji noćni san o tim našim krajevima – gdje smo odrasli, bili su povod nastupa na internetskim stranicama. Možda je to i jedan znak ponosa na ono što smo živjeli i kako smo živjeli, a isto tako i zahvalnosti prema svima onima koji su nam to omogućili.
Uvjeren sam da će nas ova moderna komunikacija još više povezati, zbližiti a i najmanje jednom godišnje vratiti u te naše predivne, nezaboravne i pitome krajeve.
Moguće je da svatko od nas ima neki doživljaj, priču iz tog našeg života na Budišnjoj Ravni. Sjedni, napiši i pošalji. Ja ću gledati da se to na ovim stranicama i objavi.
Ako netko od vas ima neke stare slike koje nas mogu podsjetiti na naš život, ljude i običaje u tim predivnim krajevima, neka mi to dostavi putem e-mail-a ili kod našeg slijedećeg susreta. Gledat ću da to bude svima nama na ovim stranicama dostupno.
Bit će mi drago, ako se javite. Pokušajte ovu našu adresu dalje preporučiti. Prije svega uplanirajte svoj godišnji odmor tako, da se svake godine u prvom tjednu kolovoza na Budišnjoj Ravni sastanemo, obnovimo sjećanja na nekadašnje dane, zapjevamo a i povežemo. Jedino tako ostat ćemo svoji na svome!
Sve vas od srca pozdravlja vas Budišanin
vlč. Mirko Ćavar