Vrijeme prolazi a ja kao da sam se negdje izgubio i nestao. Što da vam kažem? Mnogi ljudi se na određenim životnim raskrižjima povuku u sebe da bi pgledali ne samo u prošlost nego bacili pogled i u budućnost – u jednu budućnost, koja je u isto vrijeme i zadnje poglavlje godnama životom pisanog i sastavljanog životopisa . Tako je to, tako to sad izgleda, bio slučaj i sa mnom. Od 01. rujna 2020. godine sam u mirovini – ili kaoko se to kod njemačkih službenika kaže u penziji. Nakon punih 31. lijepih i ispješnih godina napustiti 3 župe i sve te drage ljude, koje si srcem i dušom kao dušobrižnik godinama pratio i s njima doživljavao sve te životne uspone i padove, nije bilo jednostavno. Veliko priznanje doživjeh – mislim da je to jedinstven slučaj u Njemačkoj – proglašavanjem počasnim građaninom jednog Hrvata, a uz to i stranca, i dodjeljivanjem počasne medalje i zahvalnice za zasluge i uspješan rad ne samo u crkvenom nego i u civilnom životu župne i političke zajednice Münsterhausen. Sve te kockice jednog intenzivnog župničkog života polako složiti i budućnost planirati – konačno bez velikog njemačkog kalendara -, trajalo je duže nego što sam ja to sebi u početku mogao zamiliti. Uz to je došla i ta „prijateljica“ Korona i sve to što ona sa sobom nosi. Nadam se da ću se u budućnosti češće na ovim stranicama javiti pokušati nas sve povezati.
Za danas želim svima vama koji nosite te naše rodne grude u vašim srcima želim lijepu, zdravu, zadovoljnu, a prije svega, blagoslovljenu ovu 2023. godinu!
Naka nas dragi Bog svojim Blagoslovom i svojim zagovorom prati ne samo u ovoj godini nego kroz čitav naš život.
Bit će mi drago ako se vidimo na našem ovogodišnjem susretu: 05. kolovoza 2023. godine.